Buša

Buša spada u grupu kratkorogih goveda – Bos brachyeros europeus. Poznata je i pod nazivom domaće planinsko govedo ili ilirsko govedo. Buša i njeni meleze nalaze se u nerazvijenim brdskim, planinskim i kraškim područjima južno od Save i Dunava.  Nekada je na Balkanskom poluostrvu buša je bila najzastupljenija rasa goveda. Upotrebljavana je za rad, i u proizvodnji mleka i mesa. Vrlo neujednačeno tako da postoji čitav spektar sojeva.

Izgled i osobine:

Buša ima relativno malo telo, visine u grebenu 100 do 110 cm. Krava je telesne mase od 180 do 250kg, a bik oko 300kg. Gotovo je uvek jednobojna i to od sive, preko smeđe, prugaste (narodni naziv za buše prekrivene gustim uskim tigrastim prugama), crvene do crne boje s prugom na leđima koja je u kontrastu sa osnovnom bojom. Može biti žuta ili siva (rusa).  Za bušu je tipična srneća gubica tj. tamno pigmentisana sluzokoža sa svetlim obodom dlake oko nje. Rogovi i papci uvek su tamne boje. Rogovi su mali i kratki. Buša je kasnostasna. Junice se prvi put pripuštaju u uzrastu od oko 2 godine. Telad su sitna, po telenju masa im je oko 15 kg. Laktacija traje 9 meseci i daje oko 1000 litara. Količina prilično varira u zavisnosti od uslova držanja i ishrane tako da se može dobiti i do 1500 litara po grlu. Odlikuje se dosta dobrom plodnošću i otpornošću na bolesti. Buša je najveći deo vremena tokom leta i zime provodi napolju, bilo na pašnjaku ili ograđenom ispustu, a samo po najvećoj zimi i nevremenu zatvara se u staju. Hrana se sastoji od paše i brsta, a zimi najčešće od slame i kukuruzovine. Opleminjavenjem buše i melioracijskim radom na popravljanju proizvodnih osobina nastale su i druge rase kao što je gatačko govedo.

Status: Ugrožena rasa

Veličina populacije u Srbiji: 500-1000 primeraka u 2009. (izvor podatka DAD-IS FAO)

_______________________________________________________________________________________

Podolsko goveče

Podolsko goveče (sivo stepsko goveče ili podolac) spada u grupu primigenih goveda Bos europeus primigenius. Vodi poreklo direktno od Evropskog divljeg govečeta – tura (Bosprimigenius Bojenus). Ova i njima slična goveda su raširena u prošlosti na ogromnom prostoru od Ruskih stepa do severnog Jadrana. Gajena su u Podoliji (otuda i ime), Voliniji, Galiciji, Mađarskoj, Rumuniji, Bugarskoj, Srbiji (Vojvodini) i Hrvatskoj (Slavoniji). Upotrebljavani su uglavnom za rad, ređe u proizvodnji mleka i tovu. Postoji više sojeva.

Izgled i osobine:

Podolsko goveče je krupno, grube konstitucije, visina u grebenu je oko 130 cm, kod krupnijih sojeva i oko 140 cm. Masa krava je od 400 do 600 kg, a bikova 750 do 1000 kg. Boje su sive, sivo-bela. Gubica, vrhovi rogova i papci su uvek tamno pigmentisani. Ima izuzetno velike rogove u obliku lire, čija dužina može biti i 1 m, a raspon  i do 1,5 m. Kasnostasna su goveda, junice se pripuštaju sa 2 do 2,5 godine starosti. Telad pri teljenju imaju masu između 18 i 40 kg. Laktacija je kratka a mlečnost je mala i kreće se od 700 do 1000 litara mleka. Mlečnost varira od uslova držanja i ishrane i može se dobiti i do 2000 litara u laktaciji. Podolac je odgajan u najekstenzivnijim uslovima. Za ishranu tokom leta koriste se pašnjaci koji, najčešće od jula i avgusta, u sušnim godinama imaju malo zelene trave. Posle skidanja useva, mogu se koristiti kukuruzišta i repišta. Zimska ishrana još je oskudnija, najčešćeje je to slama i kukuruzovina. Retko se dodaje zrnasta hrana, obično oteljenim kravama ili volovima pred početak radova. U takvom sistemu ishrane i nege, podolac, se izvanredno prilagodio. Od ostalih osobina koje karakterišu ovu rasu su sposobnost adaptacije na klimatske prilike, dobra plodnost, otpornost na bolesti, sposobnost kompenzacije posle nepovoljnih uslova nege i ishrane.

Status: Ugrožena rasa

Veličina populacije u Srbiji: 500 primeraka u 2009. (izvor podatka DAD-IS FAO)

_______________________________________________________________________________________

Kolubarsko goveče

Kolubarsko goveče (kolubarac) bilo je rasprostranjeno u severnoj Srbiji u područiju gornjeg toka reke Kolubare, u Kolubarskom basenu i Mačvi. Pretpostavlja se da je nastalo ukrštanjem buše i podolskog govečeta u ovim krajevima. Spada u grupu primigenih goveda. Korišćeno je za rad, a stariji volovi su stavljani u tov.

Izgled i osobine:

Nešto je sitnije od podolskog govečeta, prosečne visine u grebenu oko 125 cm. Masa krava je od 350 do 380 kg, a bikova od 600 do 750 kg. Boje su sive, prljavo sive ili sivo-smeđe. Gubica, vrhovi rogova i papci su tamno pigmentisani. Rogovi su veliki i dosta dugi skoro i do 1 m. Kasnostasna je rasa, prosečna masa teladi pri teljenju je oko 20 do 25 kg. Mlečnost krava je mala i iznosi oko 800 liatara u laktaciji. Ogajani su u dosta ekstenzivnim uslovima, sa slabom ishranom. Odlikuju se dobrom plodnošću i otpornošću na bolesti. (Fotografija: „Stočarski album Dragomira Grujića“).

Status: Nepoznat

Veličina populacije u Srbiji: 0 – 100 u 1993. (izvor podatka DAD-IS FAO)

_______________________________________________________________________________________

Domaći bivo

Pretpostavlja se da su bivoli na prostore Balkanskog poluostrva dospeli u srednjem veku i da su ih sa sobom doveli krstaši. Aklimatizovali su se na hladniju klimu i raširili se i odomaćili u nekoliko zemalja Balkana, kao i na područiju južne i jugozapadne Srbije. Bivoli sa područija Srbije i Balkana pripadaju mediteranskom tipu. Upotrebljavaju se za rad kao i za proizvodnju mleka i maslaca.

Izgled i osobine:

To su krupne životinje, visina u grebenu bivolica je od 125 cm, a 135 cm kod bivola. Mase su od 500 do 550 kg kod krava i 600 do 700 kg bikovi. Boje su crne, retko sa belim pegama. Glava je uska, rogovi su jaki i zakrivljeni, povijeni na gore, tamno pigmentisani kao i gubica.  Bivoli su kasnostasni, bivolice bivaju spremne za pripust sa 2 do 2,5 godine, dok bikovi i kasnije. Prosečan životni vek bivola je od 20 do 25 godina. Graviditet traje 300 do 320 dana, a telad su pri teljenju su teška u proseku oko 40 kg.  U laktaciji daje oko 1000 litara mleka. Mleko sadrži veliki procenat mlečne masti oko 8%. (Fotografija: Milivoje Urošević).

Status: Ugrožena rasa

Veličina populacije u Srbiji: 500-1000 primeraka u 2009. (izvor podatka DAD-IS FAO)


_______________________________________________________________________________________